"Mnogi
nesposobni ljudi su daleko dogurali. Ko je nesposoban može raditi sve. Sposobni
rade samo ono što umeju."
– Gledaj, nema šta tu
da se misli. Ona ima neku diplomu, ali je daleko od kvalifikovane osobe. Opet,
neće ona da radi u kafiću ili pekari za dvadeset i kusur hiljada, razumeš?
– Pa, da, zato ja koja
jesam obrazovana radim posao koji ti pametnjakovići odbijaju.
– Pa i ja radim za
sitne pare, dok oni čekaju direktorsku fotelju.
Otprilike tako nekako
je tekao razgovor između Apu i moje Dr House sestre. To su moje umetnice
života. Žive u Beogradu sa trideset hiljada. Plus računi. Plus prevoz. Plus
kirija. Plus sve.
Ili da kažem minus –
dozvoljen i nedozvoljen.
Nije
to sad više ništa novo. Završiš fakultet i čekaš posao. Samo, retko ko ima tu
privilegiju da čeka. I onda se osmišljavaju raznorazne
taktike studentskog preživljavanja. Samo što više nisi student. Samo što nemaš
više menzu. Samo što je taj krevet u Beogradu jedno deset puta skuplji.
Ali da se vratimo na
pametnjakoviće. Moja Dr House sestra ih ponosno deli na dve grupe.
Grupa
1.
Obrazovani
pametnjakovići sa diplomom u džepu. Poluintelektualci. Misle da je ta diploma
dokaz o neopisivoj pameti. Nisu pročitali knjigu jedno sedam godina. Tri godine
nisu pogledali film ili, ne daj Bože, predstavu, Morali da uče. Da stiču
znanje. Veruju za sebe da su viša rasa. Ne poštuju druga zanimanja. Ne priznaju nijedan fakultet osim svog. On
je najteži. Njihova genijalnost nije dovoljno plaćena, ali zato svaki
njihov dinar više vredi od prodavačicinog, pekarevog ili radnikovog. Gledaju te
s visine, a ne vide da im je postolje klimavo i lažno.
Grupa
2.
Neobrazovani
pametnjakovići bez diplome u džepu.
Polu-nešto. Misle da je diploma nepotrebna za uspeh u životu. Nisu
pročitali knjigu nikad. Možda vikend-romane. Gledaju redovno rijaliti programe,
oni su poučniji od filma. Tako uče. Stiču znanje. Veruju za sebe da su viša
rasa. Jer su pametni za život. Druga
zanimanja su uvek lakša od njihovog. Oni
kad rade rade. Njihov posao je najteži. Njihova snalažljivost nije dovoljno
plaćena, ali se uspešno bore za svaki dinar. Gledaju te sa podsmehom, jer si
dovoljno pristojan da ne odgovoriš na njihovu drskost.
Moja
Dr House sestra tvrdi da su obe grupe izuzetno rasprostranjene u našoj zemlji.
Primaju plate, kukaju na život i penju se ka vrhu ove blesave i neogične
hijerarhije.
– Pa, šta ja tu mogu sa
svojim masterom, majke ti! Kad mi kažu, o, pa vi ste previše kvalifikovani! Ne
znam šta to znači. Da se selim ili zavučem u neku mišju rupu?
Uzalud se Apu bunila.
Pametnjakovići su mislili na vreme. Pa uzeli sve što vredi. Životare i ne daju drugima da žive.
Ko je nama kriv što smo
glupi za životarenje?
Mi
samo pravimo umetnička dela od trideset hiljada mesečno.
Za
to smo sposobni.
Autorka:
Srbijanka Stanković

Нема коментара:
Постави коментар