OMG.
LOL.
Možda u nekom
paralelnom univerzumu živim spor život u brzom gradu. Samo tako mogu da
objasnim ovo ovde i sada. Ni sporijeg grada, ni bržeg života.
Ne, nisam ja izmislila
sporost u P. Kao što nisam izmislila ovaj „ritam – da – te – pitam“ u poslednje
vreme. (Ako smem uopšte da kažem da je vreme poslednje). Beograd i sve druge
(velike) gradove u kojima ne živim – obožavam. Zbog anonimnosti. Zbog iluzije o
slobodi, nezavisnosti. U P. se putanja od deset minuta prelazi dvadeset pet
minuta. „Zdravo. Ćao,ćao! Kako si? Ej, gde si? Šta ima. Eeevo. Kako su tvoji?
Dobar dan, kako ste? Gde ti je mama? Ćao, vidimo se. Ej, 'ajd' pa javi se da
popijemo kafu. Mogla bi nekad i da me pozoveš. Pa dođiiite. Zašto ne dođete kod
nas? Nema se vremena. Pa, jeste, obaveze, obaveze. Otkud ti? Kupovina, a? Pa,
neko mora da sluša.“
Umrem od upitne
kakofonije.
Šta ljudi imaju od
ćaskanja?
Iluziju o razgovoru.
Naravno da mi sine
objašnjenje svih višegodišnjih fenomena i „hitova“ u svetu. Sve je iluzija. Sve
je varka. Sami sebe varamo. Da se
zaštitimo od svojih praznina, pobegnemo u površnost. Pa se tako razgovori
zamene ćaskanjima, posete u pozive u posete, bliskost u srca na fejsbuku, ručak
u fotku na instagramu, vickasta šala u tvit, razgovor za posao u CV u mejlu,
druženje u parku ili kafiću u „koja vam je šifra za Wi-fi?“, gledanje filma u
fb status, udvaranje u lajk, ozbiljno osvajanje žene u „Najlepša na svetu“
komentar ispod profilne slike. Da se ne bismo prepali od tišine među nama i
svih pokidanih veza, vešto smo ispleli društvenu mrežu. I sad glumimo život.
Nije baš lako živeti u
doba kad je dokaz o identitetu profil na fejsbuku ili tviteru. Nekad smo s
nestrpljenjem očekivali osamnaesti rođendan da dobijemo ličnu kartu, da
polažemo vozački ispit i da se „prsimo“ svojim punoletstvom, svojom odraslošću.
Sad slika u ličnoj karti vredi manje od profilne.
Strah nas je da
pogledamo u oči površnost koju održavamo u odnosima, pa se okrećemo još više
sebi, u selfijima. Prijateljimo se s ogledalima, ekranima. Jurimo za svojim
odrazima, veličamo ih kao stvarne i hranimo sobom svoje iluzije.
Mnogo smo zauzeti. I
nigde ne stižemo. Jer se danas tako živi. Nemaš vremena da odeš do tetke, jer
posle posla želiš da odmoriš. Popodnevna dremka je nemoguća i dosadna, ako ne
počne čitanjem vesti na telefonu ili blejanjem na fejsu. Mnogo je posla uvek,
pa komšinice razmene dve – tri na četu, umesto da popiju zajedno kafu.
I svi se uvek žale. Na
svoju zauzetost, na svoju nezaposlenost, na umor, na neispavanost, na neaktivnost,
nezdravu ishranu.
Lakše je napisati
status o promeni, nego stvarno promeniti nešto u svom životu.
Ako si ispleo društvenu
mrežu oko sebe, nemoj da si muva koja se uplela. Ne koprcaj se, ne buni se, već
se za sebe izbori. Iz situacije iskoristi sve ono dobro: dostupnost
informacija, dostupnost prijatelja koji žive daleko (ne na dva minuta od tebe),
dostupnost online kurseva i poslova.
Ali prvo budi sebi
dostupan.
Ali prvo budi sebi
koristan.
Ponedeljak počni radom.
I svaki radni dan takvim učini. Subotom prošetaj do pijace, plati račune i kupi
cveće za vazu. Operi zavese. Opeglaj veš. Skuvaj puding ili idi s drugom na
sladoled. Roditelje zagrli, poseti, vidi i gledaj – lepše je nego da pozoveš.
Nedeljom ujutro duže spavaj, a popodne ručaj sa porodicom za jednim stolom.
Pozovi prijatelje na kafu ili pivo. Operi kosu. Slušaj radio umesto liste na
jutjubu – dozvoli muzici da te iznenadi.
Isključi televiziju kad
čitaš. Skuvaj nešto u tišini. Popij kafu na terasi. Gledaj u nebo. Uspori.
I ne plaši se. Nisi ni
prvi ni poslednji koji je zalutao – al' se sebi vrati. Pa ispočetka.
Kad shvatiš da ne možeš
svuda da stigneš i da bi radije da se odmoriš, onda stvarno sedni. Zažmuri.
Skoncentriši se. Seti se da uvek i u svemu vredi biti konkretan, kompletan.
Udahni duboko i sebi budi ceo.
Ne traži šarene svetove
izvan sebe, jer nijedan ne više ne vredi od tvog sopstvenog, čak i ako nije u
boji. Izaberi stvarnost. Ako je manje lepa od iluzije, onda je oboji, za sebe
je boljom stvori. Opravdaj svoj fejsbuk status.

Нема коментара:
Постави коментар