Zavrteo se septembar sa
svojim kišama, ajvarom i ispitima. Čini se da je svaki isti i da će tako uvek
biti. Samo se čini.
Moja Dr House sestra je
krenula u subotu u školu. Da, da, kod nje sve mora naopako da bude, pa eto i ta
subota. Posle dvogodišnje potrage za poslom vratila se u školsku klupu. Kako
ona kaže: “Specijalista da budem!” J
Sve bi to sijalo onim
najjačim akademskim sjajem da mu nije prethodila gore pomenuta potraga. Potraga
za poslom u ovoj državici je prava bajka i avantura koju možemo krstiti i
ovako: U potrazi za skrivenim blagom. Glavne uloge (trenutno) tumače moja
sestra, Piko i Olga. Verujte, to je trio fantastiko! Prelepi medicinski kadar
za kakvim žudi ova zemlja, ali – morgen!
(Sad ide ovde pasus u
kome psujem, pljujem i besnim. Malo kao pokušavam da vidim vedru stranu života
i cele situacije, ali uglavnom ostajem bez reči i bistrog pogleda. Nemam reči
utehe, nemam ništa bolje od onog “Biće bolje, negde će da upali”. Nemam ništa
razumno i uverljivo za svoje omiljene lekare i medicinsku sestru. Piko je
rekla: “Nemoj da čekaš da diplomiraš, traži posao već sada, veruj mi.”
Meni to nikako ne ulazi
u ovu glavu zatrpanu literaturom. Zar nije logično da te taj posao sačeka negde
iza diplomskog ugla gde god da živiš?
Da, ali ne i ovde,
očigledno je.)
Želim da verujem da će
se neke stvari promeniti. Da će se naši životi preokrenuti. Da će nam svaki dan
doneti nešto drugačije. Za Olgu će to sada biti “dobrojutro” na nemačkom, za moju
sestru školska sveska i predavanja subotom i sredom, za Piko će se zavrteti
neke nove gramofonske ploče. Kad ne možeš protiv sveta, menjaš svoje mesto u
njemu – sve dok za to imaš mesta. A uvek ima mesta. Bar za drugačije poglede.
Evo šta Žmu i ja ovog
jutra gledamo: U P. se ušetao septembar i bez buke ušuškao u našem dvorištu. Na
terasi sedimo nas dvoje, kiša, ispiti i paprika. Izgleda da je isto kao i
prethodne dve godine. Samo što ne mogu da napišem da je ovaj septembar isti kao
prošli. Sutra je prvi rođendan Ovce i Askinih arabeski. Sutra je Olgin
rođendan. Na sutrašnji dan rođeni su Rej Čarls, Brus Springstin i Davorin
Popović. A ja nisam sigurna na koji način da zaokružim ovu godinu bez nostalgije
i kojim rečima da nam donesem te “bolje dane”.
Šta da vam kažem?
“Ain't no angel gonna greet me.
It's just you and I my friend.
And my clothes don't fit me no more,
I walked a thousand miles
Just to slip this skin.
It's just you and I my friend.
And my clothes don't fit me no more,
I walked a thousand miles
Just to slip this skin.
Hit the road, Jack. Jutro će promjeniti sve.”
Jutro, i tegla dobrog ajvara.

Нема коментара:
Постави коментар