Moja
Dr House sestra je moja prva lekcija o različitosti koja se bezuslovno voli.
Kad smo bile male, ručale smo samo da bi nam dali da
pojedemo nešto slatko. Od kafe je tada deci rastao rep. A mrak je pretio da i
bez toga proguta čak i onu dobru decu.
Kasnije smo kafu pile da bismo okrenule šolju i
proricale jedna drugoj blistavu ljubavnu sudbinu. Baba se mrštila na zamazane
tacne i šolje, dok smo mi žurile u kupatilo da operemo zube – da se ne osete
one dve krišom ispušene cigarete.
Niko
nema veći proricateljski dar od sestre. To je dobro obavešetena vidovnjakinja i
čarobnica. Uvek spremna da ti talogom kafe zamaže oči.
Lako je biti u srednjoj školi. Dovoljno si velika da
piješ kafu i dovoljno mala da misliš da se u njoj krije tvoja simpatija. I da
je on, naravno, zaljubljen do ušiju u tebe. Ako kafa kaže da nije – to se šolja
nije lepo otvorila.
Sad
je mnogo teže otkriti takve stvari. Umesto u šolju treba dobro da se zagledaš u
sebe. A mrak može da te proguta usred belog dana.
Sad
se lakše plašimo i lakše nas je uplašiti. Zapetljavamo se
u tuđoj igri ozbiljnih i odraslih tema. Lako nas je ubediti da ljubav nije
najbitnija stvar na svetu.
A
jasno je da ništa nije svetlije od ljubavi, kao što ništa nije crnje od mraka.
Od mračnih stvari koje mi prijaju biram samo kafu.
Ona mi svakog jutra kaže – i bez okretanja šolje – da će sve biti dobro dok
čuvam svoje svetlo.
Mogu
da vam kažu kako je to smešno.
Opasno
je samo ako im poverujete.
To
je najveći mrak.
Autorka:
Srbijanka Stanković
Izvor: Blacksheep.rs

Нема коментара:
Постави коментар